Скочи на садржај

AMBASADA REPUBLIKE ČEŠKE

GDE SE NALAZI

Ambasada Republike Češke nalazi se na adresi Bulevar kralja Aleksandra 20 u Beogradu. Nalazi se u blizini Crkve svetog Marka i Tašmajdanskog parka.

ISTORIJAT

Ideje panslavizma u 19. veku doprinele su uspostavljanju bliskih veza kneževine Srbije i Češke koja je tada bila još bila deo Austrougarske monarhije. Posle Prvog svetskog rata Srbija je postala deo Kraljevine SHS , a Češka je zajedno sa Slovačkom dobila nezavisnost, pa su dve zemlje 1919. uspostavile diplomatske odnose.
Projekat zgrade ambasade urađen je u Pragu 1920. godine po nalogu Ministarstva inostranih poslova Čehoslovačke.  Zemljište na adresi Ulica kralja Aleksandra 20 na kome je zdanje izgrađeno, kupila je Republika Čehoslovačka 1923. godine. Zemljišna površina diplomatskog predstavništva je 1931. godine bila proširena kupovinom novog zemljišta, koje je Čehoslovačkoj ponudio kralj Aleksandar I Karađorđević.

Nekadašnji izgled trpezarije ambasade,Izvor fotografija je Arhiv Ministarstva spoljnih poslova Republike Češke

Autor zgrada je češki arhitekta Alojz Mezera. On je tom trenutku bio zvanični arhitekta Ministarstva spoljnih poslova. Arhitekta Mezera je aktivno učestvovao u izradi nacrta za objekat, kao i za sve pojedinačne predmete u zgradi.
U periodu između 1922. do 1941. godine zgrada Čehoslovačkog poslanstva služila je isključivo kao ambasada. Međutim, 17. aprila 1941. godine Kraljevina Jugoslavija potpisala je kapitulaciju u trpezariji ove građevine koju su okupirale nacističke snage.U toku Drugog svetskog rata zgrada je služila Nemačkom ministarstvu spoljašnjih poslova.

Ambasada u Ulici Kralja Aleksandra, Izvor fotografija je Arhiv Ministarstva spoljnih poslova Republike Češke

Nekadšnji izgled tzv. Damskog salona(danas Zeleni salon), Izvor fotografija je Arhiv Ministarstva spoljnih poslova Republike Češke

SPOLJAŠNJI IZGLED

Zgrada ambasade Češke Republike u Beogradu sasvim je uklopljena je u niz zgrada sa ulične strane, dok sa unutrašnje strane ima slobodnu glavnu i dvorišnu fasadu sa bočnim krilima. Zgrada ima podzemni prostor, visoko prizemlje i dva sprata, dok se treći sprat vidi samo iz unutrašnjeg dvorišta. Glavna fasada ima horizontalnu podeluna tri ulaza u prizemlju.

Deo zgrade u unutrašnjem dvorištu završen je tridesetih godina 20. veka, a posle Drugog svetskog rata sa glavne fasade je uklonjen veliki bronzani grb Republike Čehoslovačke. Tokom 2015. godine on je vraćen na prvobitno mesto.
Zgrada nije rušena, niti je trpela radikalna oštećenja ili obimnije rekonstrukcije do danas, osim što su dograđena dva bočna krila zgrade i treći sprat u unutrašnjem dvorištu. Glavne prostorije reprezentativnog dela enterijera (svečana sala na prvom spratu, centralno stepenište i drugo) u potpunosti su očuvane.
Arhitektura zgrade ambasade Češke Republike u Beogradu projektovana je u stilu tada aktuelnog rondokubizma opšte prihvaćenog u Čehoslovačkoj prestonici.

Ulaz u ambasadu Republike Češke

UNUTRAŠNJI IZGLED

Unutrašnjost zgrade ambasade odslikava monumentalni spoljašnji izgled. U prizemlju, koje se otvara ka velikom stepeništu, nalaze se pomoćne prostorije i biblioteka. Biblioteka je polukružna prostorija čiji prozori gledaju na unutrašnje dvorište koje je danas dosta izmenjeno na originalno rešenje. Danas se u dvorištu, uz prizemne zgrade, nalazi parking, dok je nekadašnji bazen uklonjen.

Biblioteka

Ulazni hol vodi na veliko stepenište, kojim dominira veliki kasetirani prozorski otvor. Na prvom spratu je velika dvorana obložena mermerom čiju tavanicu ukrašavaju tri velika kristalna lustera.

Velika dvorana

U njoj se nalazi veliki koncertni klavir. Visoki drveni prozori i dekorativne obloge za radijatore uz mermernu oplatu od bračkog mermera jedini su ukrasi ovog svečanog prostora.

Velika dvorana

Sa desne strane dvorane nalazi se trezarija u kojoj je dugački ar deko trpezarijski sto. U ovoj trpezariji je 17. aprila 1941. godine potpisana kapitulacije Kraljevine Jugoslavije sa Nemačkom.

Trpezarija

Sa druge, leve strane dvorane, nalaze dva salona: nekadašnji Damski salon, koji se danas zove Zeleni salon. On je manjih dimenzija i predstavlja reperezentativnu prostoriju koja je u predratnom periodu bila namenjena ženama.

Iz Zelenog salona stupa se u veliki salon obložen drvenim panalima u stilu ar dekoa koji se nekada zvao Pušački salon, a sada nezvanično Drveni salon. Većina enterijera je sačuvana do danas , a pojedini komadi su rekonstruisani u toku 2014. i 2015. godine.
Hodnici su opremljeni nameštajem različitih stilova i slikama koje prikazuju vedute iz bivših jugoslovenskih republika.

Iz sporednih holova ulazi se u kancelarijske odaje koje imaju komunikaciju i drvenim stepeništem u levom krilu zgrade.

Hol ispred kancelarija

 

 

BILATERALNI ODNOSI

Sa jačanjem ideja panslavizma u 19. veku i procesom formiranja moderne srpske države uspostavlja se bliža saradnja između Srbije i Češke, koja je do 1918.godine bila deo Austro-ugarske. Srpsko-češki odnosi intenziviraju se nakon Prvog svetskog rata kada su se, po raspadu Austrougarske monarhije, formirale nacionalne slovenske države.
Dobri diplomatski odnosi država izgrađeni su po nastanku obe zemlje - Čehoslovačke i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Prvi čehoslovački diplomatski predstavnik u Beogradu bio je Antonin Kalina, koji je na ovoj funkciji bio od 1919. do 1923. godine.

Dobrim i čvrstim vezama Srbije i Češke doprineli su brojni naučnici i umetnici, trgovci koji su u većem broju došli u drugoj polovini 19. veka. Najveći broj Čeha došao je u Beograd, gde je već 1868. godine osnovano prvo češko udruženje u Srbiji. Iako je češka manjina danas značajno smanjena i dalje postoji udruženje češke zajednice.

istoričar Konstantin Jireček

U nizu Čeha koji su ostavili dubok trag u kulturi Srbije posebno se izdvaja  Konstantin Jireček, istoričar koji je svojim delom "Istorija Srba" jedan  od utemeljivača kritičke istoriografije u Srbiji. Već 1878. godine postao je dopisni član, a kasnije i počasni član SANU, i dugogodišnji profesor istorije na Bečkom univerzitetu.

Poznati češki slikar secesije Alfons Muha, takođe je bio veliki poklonik ideja panslavizma, pa je u tom duhu naslikao ciklus "Slovenska epopeja" od 20 velikih slika između 1910. i 1928. godine. Ciklus prikazuje scene iz istorije i mitologije češkog i drugih slovenskih naroda, među kojima se naročito izdvaja slika "Krunisanje srpskog cara Dušana".
Dolazak velikog broja čeških stvaralaca iz svih oblasti, počinje u drugoj polovini 19.veka. Česi su se naseljavali uglavnom u predelu oko Cvetkove pijace na tada dalekoj periferiji, a okupljali oko češkog udruženja koje je osnovano još 1869. godine a koje deluje u kontinuitetu do danas (prekidano je samo tokom dva svetska rata).

U toku prvog svetskog rata, Češka kao deo Austro-ugarske, regrutovala je vojnike za Austro-ugarsku vojsku. Međutim , oni su često prelazili na stranu saveznika, naročito posle formiranja Čehoslovačke legije pod vodstvom Tomaša Masarika. U periodu od 1915. do 1918. godine u Češkoj se nalazio najveći logor na teritoriji Austrougarske- Jindrihovice kroz koji je prošlo oko 40.000 zarobljenika. U logoru su bili zarobljeni Italijani, Rusi, Litvanci, Rumuni i Srbi-vojnici i civili koje je austrougarska vojska deportovala iz Srbije. Logor je bio radni, ali su uslovi u logoru bili teški, pa je smrtnost bila velika. Po završetku rata, Tomaš Masarik, tadašnji predsednik Čehoslovačke i prijatelj kralja Aleksandra, poklonio je zemlju za gradnju spomen-kosturnice. U Mauzoleju koji je podignut 1931. godine smešteni su posmrtni ostaci srpskih zarobljenika i ruskih vojnika.

U Češkoj se nalazi još jedan važan spomenik - kosturnica koja sadrži ostatke 1188 jugoslovenskih vojnika poginulih u Prvom svetskom ratu. Mauzolej je izgrađen 1926. godine u parku Bezručove u centru grada Olomouc (danas Češka). Podigla ga je Jugoslovensko-čehoslovačka liga. Autor kapele bio je arhitekta Hubert Aust, učenik čuvenog slovenačkog arhitekte Jože Plečnika.

Privredna i politička saradnja ojačala je odnose između ovih zemalja, a posebno je važna bila je kulturna saradnja zahvaljujući delovanju Čehoslovačko-jugolovenske lige, osnovane 1920.godine, koja se zalagala da jugoslovenskim studentima omogući studije na čehoslovačkim univerzitetima.
Aktivna saradnja bila je u oblasti arhitekture, pa su brojni srpski studenti studirali i delovali u Pragu (Momir Korunović, Aleksandar Deroko, Nikola Dobrović i dr.) Sa druge strane brojni češki arhitekti stvarali su u Srbiji, a posebno uticajan bio je biro Matije Bleha.

U današnjoj ulici Svetozara Markovića br. 79 nalazi se zgrada koju je projektovao takođe Alojz Mezera, (kao i zgradu Češke ambasade) gde je 1928. godine osnovan Čehoslovački dom. U zgradi se nalazila i češka osnovna škola, kulturni centar, pa je zbog svoje važnosti rekonstruisana 2023.godine.

Nakon drugog svetskog rata, 1946. godine, Jugoslovenska vlada složila se sa predlogom Češke, da svoja diplomatska predsedništva podignu na nivo ambasade.
U nizu značajnih staralaca i umetnika, poreklom Čeha, koji su doprineli istoriji Beograda izdvajuju se arhitekte: Jan Nevole, František Nekvasil, Jan Dubovi, František Franjo Urban, Jaroslav Prhal, Stojan Titelbah,Stevan Tobolar; industrijalci: Ignjat i Jakov Bajloni, Rihard Škarka; lekari : Herman Majnert, Jovan Valenta, Eduard Mihel, umetnice: Zdenka Zikova, Ludmila Frajt i dr.

Učesnici projekta BEOgradska avanTURA imali su priliku da obidju  ambasadu Republike Češke 23. 1. 2022. godine. Tom prilikom su razgledali zgradu ambasade uz stručno vodjenje konzula ambasade g. Petra Doležala i imali mogućnost da slikaju sve prostorije i  umetničke vrednosti u njima.

Pripremila : Bogdana Novaković