Скочи на садржај

KONAK KNEGINJE LJUBICE

GDE SE NALAZI

Konak kneginje Ljubice nalazi se u u Ulici Sime Markovića 8, Kosančićev venac, opština Stari Grad.

U blizini je Saborne crkve, Patrijaršije, Fakulteta primenjenih umetnosti i kafane „Znak pitanja".

ISTORIJAT

Reč konak je turskog porekla ( tur.konak od konmak- odsesti, biti gost) i označava kuću uglednog čoveka, dvor visokog osmanskog činovnika, ili građevinu koja služi kao prenoćište. Konak kneginje Ljubice  jedan je od retkih primera  zgrade iz vremena prve vladavine Miloša Obrenovića.
Podignut je između 1829. i 1830. godine, pod nadzorom Hadži Nikole Živkovića, glavnog kneževog neimara. Zamišljen je kao dvor dinastije Obrenović. Miloš Obrenović međutim nije provodio mnogo vremena u ovom Konaku zbog opasnosti od Turaka.

U Konak se 1831. godine uselila kneginja Ljubica sa svojom decom. Nakon proterivanja dinastije Obrenović 1842. godine zgradu su u narednih stotinak godina koristile različite državne institucije. Sedamdesetih godina 20. veka Konak kneginje Ljubice se rekonstruiše, pa je zgrada od 1980. godine ušla u sastav Muzeja grada Beograda. Iste godine otvorena je stalna muzejska izložba Enterijeri beogradskih kuća 19. veka sa preko 450 izloženih predmeta.Zbog svog velikog značaja zgrada je proglašena za spomenik kulture.

Jozef Avgust Šeft, Knez Miloš, 1835. (original u Narodnom muzeju)

Stevan Todorović,   Kneginja Ljubica sa sinom Milanom,1882. (original u Narodnom muzeju)

SPOLJAŠNJI IZGLED

Građevina je podignuta u balkansko-orijentalnom stilu kao jednospratna pravougaona kuća. Ima tri nivoa: podrum, prizemlje i sprat. Po sredini simetrično podeljene fasade, nalazi se po jedan doksat i sa ulične i sa dvorišne strane. Doksat, tipični element balkansko-orijentalne arhitekture je istureni deo kuće koji  liči na zatvoreni balkon. Na krovu je je izdignuto osmostrano kube (tur. kubbe-mali toranj na vrhu kuće, kupola) koje je služilo kao osmatračnica. Konak je prvobitno bio orijentisan prema padini ka Savskom pristaništu, ali je kasnije njegova orijentacija izmenjena, pa se danas ulazi sa njegove zadnje strane.

UNUTRAŠNJI IZGLED

U unutrašnjosti, u prizemlju, oko centralnog hola raspoređeno je šest soba. To su bile reprezentativne, službene prostorije koje je koristila kneginja, od kojih je najvažnija divanhana.U prizemlju se nalaze još: soba u tursko-balkanskom stilu, soba kneginje Ljubice, turska soba, salon Barlovac, bidermajer salon, amam i amamdžik.

DIVANHANA

To je  najvažnija prostorija ovog tipa kuća koja je polukružno završena i prozorima otvorena prema dvorištu. Duž polukrugu se nalaze sećije- klupe za sedenje. Ako su obložene jastucima onda je reč o minderluku, kao što je slučaj u Konaku. Na sredini divanhane se nalazi mangal-peć kojom se grejao prostor.

glavna divanhana

ulazni hol i divanhana

divanhana

SOBA U OSMANSKO-BALKANSKOM STILU

Pretpostavlja se da je ova soba imala različite namene, a moguće i da je korišćena i za spavanje. Tu se nalaze sećije, orijentalni stolovi (peškuni mali stolovi u vidu stolica, sinije-stolovi sa bakarnim poslužavnicima), a na podu se nalaze orijentalni ćilimi. U ovoj sobi se nalazi i portret Tome Vučića Perišića, slikara Jovana Popovića iz 1841.godine. U vitrini je izložena orijentalna ženska odeća i nanule.

SOBA KNEGINJE LJUBICE

Zbog povezanosti sa amamom (kupatilom) pretpostavlja se da je ovo bila soba kneginje Ljubice. Na sredini sobe je mangal, peć za grejanje. U ovoj sobi je portret kneginje Ljubice sa sinom Milanom koji je kao mladić, ubrzo nakon što je stupio na presto, umro 1839 godine. Slika je naslikana poshumno na osnovu ranije naslikanih portreta. Takođe, u sobi se pored uobičajnog pokućastva, nalazi jedini originalni predmet koji je korišćen u Konaku-sofra tj.niski sto za ručavanje. U vitrini se nalaze izloženi porodični predmeti, medju kojima se posebno izdvaja dolamica (košulja) kneza Mihajla u kojoj je kršten.

AMAM I AMAMDŽIK

Uz kneginju sobu nalazi se manje noćno kupatilo -tzv. amamžik za ličnu toaletu. Po nalogu kneza Mihajla, godine 1836.uz sobu kneginje ljubice dozidan je veliki amam. Jednostavna prostorije natkriljena je svodnom tavanicom u obliku polulopte sa ugrađenim okulusima(okruglim prozorima).Za izradu amama koji je je bio luksuzan prostor jednog doma u to doba, korišćeni su najskuplji materijali poput mermera, stakla. Činjenica da se grejao sistemom podnog grejanja tzv. hipokaustom svedoči o visokom stepenu komfora koji su uživali članovi dinastije.

TURSKA SOBA

Nameštaj u ovoj sobi potiče iz porodice Pavla Denića, važne političke ličnosti na u drugoj polovini 19. veka. Nameštaj je u turskom stilu  izrađen od orahovine, s skupocenim umetnutim sedefom i srebrnim nitima u tehnici poznatoj kao inkrustacija.

SALON BARLOVAC

Nameštaj u salonu pripadao je porodici Mihaila Barlovca,trgovca i visoko pozicioniranog činovnika u vladi Miloša Obrenovića. Garnitura je izrađena u stilu bidermajera, srednjoevropske varijante neoklasicizma koji je bio omiljen u višim građanskim krugovima . U salonu se nalazi i muzička kutuja fonograf, preteča gramofaona, pronalzak Tomasa Edisona. Ona je svirala deset srpskih i nemačkih melodija popisanih sa unutrašnje strane poklopca.

nameštaj u stilu bidermajera

BIDERMAJER SALON

 

U prizemlju se nalazi još jedan salon u stilu bidermajera, koji se tako i zove. Pored klasičnog bidermajer nameštaja u njemu se nalazi i kaljeva peć koja je predstavljala neizbežan deo bidermajer soba.

SPRAT

Konak je nakon proterivanja porodice Obrenović 1942. godine napušten, a celokupan nameštaj ostavljen je u dvorištu. Danas, osim sofre, malog stola za ručavanje, nema originalnih komada nameštaja u Konaku. Ipak, na osnovu istorijskih dokumenta, zna se da je prostor na spratu bio bogato namešten u skladu sa modom i značajem vladarske porodice. Ceo gornji sprat bio je namenjen privatnim odajama. Danas se u sobama na spratu nalazi nameštaj koji svedoči o evropskom načinu života više građanske klase u ondašnjem Beogradu. Potiče iz različitih beogradskih kuća i deo je stalne izložbe Muzeja grada Beograda.

Centralni hol na spratu, desno portret Kneza Mihajla Obrenovića, Johana Besa 1862.

DIVANHANA NA SPRATU

 

Ovo je porodična divanhana koja je služila za porodična okupljanja.Smeštena je iznad donje divanhane, i okrenuta je dovorištu. Zatvorena je sa tri strane zidovima, auz proore se nalazi minderluk u plavoj boji. Pretpostavlja se da ju je koristila kneginja Ljubica, jer se prostor na spratu u osmanskim kućama smatrao ženskim prostorom.

divanhana na spratu

KASNI BIDERMAJER SALON I

 

Popularnost stila bidermajer oslikava postojanje nekoliko salona opremljenih nameštajem u ovom stilu. Na spratu se nalaze još  dva salona sa mobilijarom u ovom stilu. Ovo je veći salon opremljen nameštajem, vitrinama i slikama od kojih posebnu vrednost predstavlaj portret Savke Obrenović, treće ćerke Miloša i Ljubice, delo Mikloša Barabaša iz 1845.godine.

KASNI BIDERMAJER SALON II

 

Drugi bidermajer salon je manji i intimniji, i oslikava dekor građanskih kuća u kneževini Srbiji. Garnitura za sedenje presvučena je tipičnim materijalom sa prugama i sitnim floralnim motivima koji je isticao eleganciju nameštaja.

NEOBAROK SALON

Stilovi inspirisani prošlim epohama, a naročito raskošni barokni stil, evocirali su na raskoš i bogatstvo visokih krugova društva. Neobarokni nameštaj u salonu oslikava potrebu građanskih slojeva u kneževini Srbiji da se približe savremnim evropskim tokovima i naprave otklon od orijentalnog načina života.

RADNA SOBA U STILU BIDERMAJERA

Radna soba je, u doba kneževine Srbije, postala poželjan deo građanskih kuća. Ona je pored radnog stola, imala police za knjige, i slike koje su svedočile o interesovanjima i zanimanju domaćina. Nameštaj u ovoj sobi je u stilu bidermajera, a 13 grafika (litografija) na zidovima predstavljaju prizore važnih građevina Beograda. Delo su Vilhema Kina iz perioda 1869-1882. godine.

RADNA SOBA U STILU NEOROKOKOA

Jedan od mnogih eklektičnih (mešovitih) stilova  u 19. veku i neorokoko. Originalni stil rokoko je bio karakterističan za umetnost visokih aristokratskih krugova u 18. veku. Ponovno oživljavanje ovog stila oslikavalo je želju viših građanskih krugova da istaknu bogatstvo i povlašćen položaj  u društvu. Obavezan deo nameštaja u radnim sobama bio je sto sa mnogo fiokica-sekreter koji je omogućavao vlasniku privatnost.

Radna soba u stilu neorokokoa

SALON U STILU NAPOLEONA III

 

Nameštaj u slaonu pripada beogradskoj porodici Petković.Rađen je od punog lakiranog drveta, presvučen žutim brokatom.Nasloni su ukrašeni sedefnim i metalnim dekorativnim elementima.Ogledalo je postalo obavezan deo soba i simbol društvenog statusa.

Salon u stilu Napoleona III

ALTDOJČ SALON

 

Altdojč stil je jedan u nizu eklektičnih stilova u sklopu romantizma, karakterističan za nemačko govorno područje. Obiluje dekorativnim elementima koji podsećaju na gotičke i srednjovekovne stilove. U ovom velikom salonu nalaze se dve garniture za sedenje i portret kneza Mihajla koji je naslikao Stevan Todorović 1865-1868. godine.Knez je predstavljen u paradnoj generalskoj uniformi , a na grudima nosi Takovski krst, orden koji je sam ustanovio 1865.godine za jubilej Drugog srpskog ustanka.

altdojč salon

SALON KRALJICE NATALIJE U STILU NAPOLEONA III

Nameštaj u ovom salonu pripadao je kraljici Nataliji i bio je deo enterijera Starog Dvora (danas Skupštine grada Beograda). Poreklom iz moldavsko-ruskog plemstva, kraljica Natalija, žena kralja Milana, opremila je Stari dvor skupocenim evropskim mobilijarom u želji da srpski kraljevski dvor nalikuje drugim evropskim dvorovima. U ovom salonu nalazi se sekreter Katarine Konstantinović, koja je bila u vezi sa Mihajlom Obrenovićem u vreme izvršenja atentata.

MALA DIVAHANA

 

Treća divanhana u Konaku je tzv mala divanahana, koja je verovatno bila intimna porodična odaja. U njoj se nalazi sećija uz prozor koji gleda ka ulici. Na zidovima se nalaze portreti dece, koji svedoče o promenama u strukturi porodičnih odnosa. Naime porodice postaju manje, a deca dobijaju više pažnje i značaja u roditeljskom okruženju.

Pripremila: Ana Sarić