Скочи на садржај

OSMANSKA ARHITEKTURA

Tragovi osmanskog Beograda su oskudni u današnjem Beogradu. Simbole tog doba čine pre svega zdanja poput Bajrakli džamije (sagrađene oko 1575. godine), Kalemegdanska tvrđava (koju su kroz vekove oblikovali razni narodi,pa i Osmanlije) turska kaldrma (kao što je ona u čuvenoj Skadarlijskoj četvrti), česme (Mehmed paše Sokolovića), turbeta (Damad Ali-pašino turbe i Šeih Mustafino turbe), i kuće građene u balkansko-orijentalnom stilu.

Šeik-Mustafino turbe

Šeik-Mustafino turbe

bajrakli-dzamija

Damad Ali pašino turbe

Već skoro čitav jedan vek vlada interesovanje za utvrđivanje činjenica oko nekoliko znamenitih građevina iz osmanskog ili kratkotrajnog austrijskog  perioda Beograda. Ovde će biti reči o nekima od njih.

Bezistan i karavansaraj Mehmed paše Sokolovića
Verovalo se da palata austijskog komandanta Beograda iz perioda 1717-1739. nije novopodignuta građevina i da ona zapravo predstvavlja adaptirani karavansaraj Mehmed paše Sokolovića, sagrađen između 1572. i 1578. godine.  Zaključeno je da je karavansaraj bio veoma veliko zdanje uz koje se nalazio i visoki bezistan, a zauzimao je mesto u samoj velikoj čaršiji ili na glavnom trgu Donje čaršije, na prostoru koje danas zauzimaju delovi ulica i prednji deo bloka između Dušanove, Tadeuša Košćuška i Strahinjića Bana ulice.

Pirinč han ili Pirinčhana
Zgrada turskog pirinč hana je jedna od građevina koja se najduže zadržala u strukturi Beograda, pa je razumljivo da je na sebe skrenula pažnju i da su je istoričari često istraživali.  Utvrđeno je da je to bio turski Pirinč han koji je u periodu austrijske vladavine 1717-1739. korišćen za smeštaj vojnih apoteka. Po povratku Turaka u Beograd od 1739. godine, Pirinč han je otkupio aga Hadži Beriš. Han je imao tada 25 odaja i 5 mutvaka (kuhinja) u prizemlju, 20 prostorija na spratu i tri podruma. Korišćen je kao stovarište, bazar i konačište, a u ratu 1789. godine je ozbiljno oštećen. Na planovima grada nije ni ucrtan već je označen samo kućnim brojevima, tako da se ne može sa  sigurnošću reći  gde se tačno nalazio, ali je poznato da su njegove razvaline dugo stajale kao simbol nekadašnje turske moći  kasnofeudalnog Beograda.

Komandantov stan ili guvernerova palata
Komandantova palata ili tačnije stan komandanta i guvernera Srbije u periodu austrijske vladavine 1717-1739. godine nalazio se na dunavskoj padini u blizini Pirinčane, tada Vojne apoteke, u naspramnom bloku s desne strane današnje Dušanove ulice. Tako zvana komandantova ili guvernerova palata bio je zapravo dvorski kompleks sastavljen od više zgrada. Ucrtan je i obeležen na gotovo svim austrijskim planovima između 1720. i 1740. godine pa možemo da saznamo da se nalazio na mestu današnjih blokova između ulica Dušanove, Rige od Fere, Gospodar Jovanove i 7. jula. Nakon povratka Turaka, palatu sa pomoćnim zgradama i celo imanje otkupio je od države Jahja paša i koristio je za svoje mnogobrojne zadužbine. Bivšu komandantovu palatu Beograđani su nazivali  Starom Aginom kapijom. U poslednjem Austro-turskom ratu je, poput mnogih zgrada na Dorćolu, saraj je veoma nastradao i pretpostavlja se da više nikada nije obnovljen.

Austrijska Maurer kasarna i turska Spahijska kasarna
Maurer kasarna, odnosno zidarska ili inžinjerska kasarna bila je jedna od relativno manjeg broja novopodignutih građevina u beogradskoj varoši za vreme austrijske vladavine 1717. i 1739. godine. Zna se da je podignuta 1727. godine za smeštaj inžinjerskih jedinica koje su izvodile radove na tvrđavi i spoljnim varoškim utvđenjima. Ucrtana je u većini planova Beograda iz onog vremena, pa se prema tačnijim planovima može lako utvrditi njen položaj. Kasarna je bila izgrađena na praznom prostoru dela ranije Musale, turskog središnjeg groblja, tačno na mestu današnjeg građevinskog bloka između ulica Uzun Mirkove i Kralja Petra. Po odredbama Beogradskog mira, kasarnu je trebalo porušiti pre definitivnog preuzimanja Beograda od strane Turaka 1740. godine.

Austrijanci su za vreme drugog osvajanja Beograda krajem 18. veka na mestu Maurer kasarne zatekli tursku Spahijsku kasarnu. Dalja sudbina Spahijske kasarne posle povratka Turaka u Beograd 1791. godine pa sve do kraja Prvog srpskog ustanka je neizvesna i nema pouzdanih dokumenta za praćenje daljeg korišćenja zgrade. Ostala je samo potreba da se razjasne još neka bitna pitanja, pre svega da li se kasarna može poistovetiti sa Delijskim konakom u kome je odsedao Karađorđe.

Delijski konaci
Delijski konaci zauzimaju posebno mesto u literaturi i izvorima povodom utvrđivanja Karađorđevog stana u ustaničkom Beogradu. Kao što je prethodno navedeno, može se dovesti u vezu sa Spahijskom kasarnom, ali razni pisci i izvori neodređeno govore o njegovoj stvarnoj lokaciji i da mu se položaj verovatno menjao tokom vremena. Koliko do sada može zaključiti bar tri zgrade u izvorima i literaturi nazivane su Delijskim konakom u 19. veku,  u Uzun Mirkovoj ulici, druga na mestu današnjeg izložbenog paviljona na uglu Delijske i Vuka Karadžića ulice i treća na mestu današnje zgrade br. 7 u Vuka Karadžića ulici.

Pripremile : Nadja Veli I Alisa Šarac