Скочи на садржај

KAPETAN MIŠINO ZDANJE

GDE SE NALAZI?

Ova građevina koja je danas sedište Univerziteta u Beogradu nalazi se na Studentskom trgu br. 1, u blizini Filozofskog fakulteta i nedaleko od Knez Mihailove ulice.

ISTORIJAT

Planove za izgradnju izradio je češki arhitekta Jan Nevole koji je tada bio glavni inženjer Popečiteljstva(Ministarstva) unutrašnjih dela. Radovi su trajali između 1857. i 1863. godine, a izvodio ih je građevinar Josif Štajnlehner. Zgrada je isprva trebalo da bude dvor ćerke Miše Atanasijevića, Sare Karađorđević, ali je razvoj političkih događaja i povratak kneza Miloša na vlast naveo Anastasijevića da ga 1863. godine pokloni državi.
Miša Anastasijević bio je imućni trgovac koji je zbog političkih nesuglasica poslednje godine svog života proveo u Rumuniji gde je i sahranjen.

Portret Miše Anastasijevića

Još za vreme izgradnje, zgrada je zaveštana državi za smeštaj više kulturnih i prosvetnih ustanova tadašnje Kneževine Srbije, a u nju se odmah nakon izgradnje uselila Velika škola, zatim Gimnazija, Ministarstvo prosvete, Realka, Narodna biblioteka, Narodni muzej i druge.
U svečanoj sali ove palate odigrali su se brojni važni istorijski događaji: u njoj je 1864. godine zasedala skupština; 1868. u njoj je održana osnivačka skupština prvog inženjerskog udruženja u Srbiji; a 1875. je postavljena i prva izložba arhitektonskih snimaka i kopija fresaka sa srpskih srednjovekovnih manastira koju su priredili Mihailo Valtrović i Dragutin Milutinović. Tokom srpsko–turskih ratova (1876-1878.) u zgradi je bila smeštena vojna bolnica u kojoj su se lečili ruski dobrovoljci, a tu je postavljena i mala prenosna kapela koju su ranjenici tražili.
U Prvom svetskom ratu objekat se našao pod austrougarskim granatama koje su srušile jedno krilo sa vrednim umetničkim delima.
Najveći deo popravki urađen je u periodu od 1919. do 1921. godine, a fasada je poslednji put obnovljena 2013. godine.
Kapetan Mišino zdanje utvrđeno je za kulturno dobro od izuzetnog značaja 1979. godine.

SPOLJAŠNI IZGLED

Zgrada u stilu romantičarske arhitekture sa elementima iz srednjovekovne i renesansne arhitekture, za Beograd tog doba, predstavljala je pravu prekretnicu. Prvobitno, osnova zgrade imala je simetričnu pravilnu formu, sa dva posebna dela odvojena ulaznim prostorom u prizemlju i svečanom salom na drugom spratu. Ono što posebno krasi ovu građevinu upravo je njena raskošna fasada koju ukrašavaju simetrično postavljene dve skulpture, „Apolon sa lirom“ i „Minerva sa kopljem i štitom“. One simbolično predstavljaju namenu ove građevine, umetnost i prosvetu.

Iznad ulaza nalaze se medaljoni sa prikazima anđela. Površina fasade uglavnom je u zlatnožutoj boji, dok su okviri oko prozora urađeni u terakoti, pa su samim tim tamnije boje. Do skoro početka 20. veka Kapetan Mišino zdanje važilo je za najvišu zgradu u Beogradu, tako da je osim svojom arhitekturom plenila i svojom visinom.Na vrhu zgrada postavljena je zato osmatračnica-manji stakleni paviljon "120 stopa iznad zemlje" koja je služila da alarmira vatrogasne službe u slučaju požara. Ova funkcija bila je prekinuta 1919. kada su uvedene telefonske linije.
Zatvoreni kubični oblik sa unutrašnjim dvorištem zgrada je dobila, smatra se, 1905. godine, kada je Velika škola prerasla u Univerzitet.

UNUTRAŠNJI IZGLED

U zgradi se nalaze kancelarije Rektorata, kao i prostorije Filozofskog fakulteta. Na prvom spratu se nalazi kabineti prorektora i rektora u kojima se nalaze i brojna umetnička dela.

Pored brojnih kabneta i svečanih sala, najreprezentativnija je dvorana  Rektorata, gde se održavaju sednice Rektorata i svečani događaji. Tu se nalaze i portreti beogradskih rektora. Počasno mesto zauzima portret Luke Ćelovića, koji je nestao tokom Drugog svetskog rata, kada mu se izgubio svaki trag.  Portret Luke Ćelovića u prirodnoj veličini pronađen je početkom 21. veka i vraćen u Rektorat Univerziteta u Beogradu. Luka Ćelović, jedan od najvećih dobrotvora srpskog obrazovanja, testamentom iz 1911. godine celokupno svoje imanje ostavio je Univerzitetu. Godine 1931. ova institucija naručila je portret od Bete Vukanović, tadašnje cenjene slikarke. Slika je nestala tokom pretposlednje godine rata i pretpostavljalo se da je uništena.

Profesorska sala

Kabinet prorektora

Kabinet prorektora

Kabinet rektora

Pripremila: Ana Serafijanović