Legat Sekulić osnovao je Milan Sekulić zajedno sa ženom Pavom Sekulić. Oni su sakupljali vrednu zbirku ikona, ali i drugih umetničkih dela. Celokupnu umetničku baštinu koju su decenijama pažljivo prikupljali, Sekulići su 1970. godine ostavili gradu Beogradu. Od 1987. godine, ova zbirka postala je deo Muzeja grada Beograda.
Milan Sekulić (Sremska Mitrovica, 1895 – 1970, Beograd) bio je arhitekta i preduzetnik, jedan od najznačajnijih međuratnih arhitekata. Po završetku gimnazije u Novom Sadu, 1913. godine, upisao je Građevinski odsek Tehničkog fakulteta u Budimpešti, gde je diplomirao 1919. godine. Od 1921. godine živeo je u Beogradu i radio u privatnom građevinskom preduzeću „Pionir“, gde je projektovao nekoliko zgrada, među kojima se izdvaja stara zgrada novinske kuće „Politika“ iz 1921. godine.
Iste godine, zajedno sa arhitektom D. Brašovanom, osniva projektni biro „Arhitekt“, koji je delovao do 1924. godine. Zajedno su projektovali i gradili zgrade Eskontne banke u Nušićevoj ulici, Ruskog cara u Knez Mihajlovoj, kao i palatu porodice Bajić u Uzun Mirkovoj 5, gde je Milan Sekulić i živeo. Nakon napuštanja biroa „Arhitekt“, osniva privatno preduzeće pod svojim imenom, koje je bilo aktivno do 1927. godine. Sekulić je uglavnom bio angažovan na projektovanju industrijskih objekata i silosa, a njegova firma podigla je više od 200 objekata u Beogradu, Novom Sadu, Šapcu, Smederevskoj Palanci, Smederevu, Bijeljini i drugim mestima.
Njegova građevinska firma je 1947. godine nacionalizovana, a Sekulić je postavljen za direktora novoosnovanog preduzeća „Rad“. Tokom 1948. godine, komunističke vlasti su ga uhapsile i osudile zbog navodne privredne sabotaže, te je bio zatvoren do 1951. godine, kada je pomilovan. U 1954. godini vraćen je na mesto direktora „Rada“, a svoju karijeru nastavio u Institutu u Vinči od 1956. godine.
Kao veliki kolekcionar, zajedno sa suprugom Pavom, Milan Sekulić je 1970. godine zaveštao svoju umetničku zbirku Beogradu. Danas ovaj legat čuva jednu od najvrednijih kolekcija ikona na Balkanu. Pored 165 ikona ruskog, srpskog i italo-kritskog porekla, zbirka sadrži umetnička dela slikara kao što su Arsa Teodorović, Pavel Đurković, Stevan Aleksić, Franc Anton Maulberč, Jovan Bijelić, Ignjat Job, Marko Čelebonović i drugi. Osim slikarstva, Legat sadrži i originalni stilski nameštaj, arheološke predmete i retke knjige iz XVIII i XIX veka.
Ova zbirka, koju čuva Muzej grada Beograda, predstavlja jedno od najvažnijih kulturnih nasleđa u Srbiji.

Zbirka ima 165 ikona iz perioda od XV-XX veka sa čitavog prostora Balkana, Rusije, Grčke i Italije. Veći broj ikona, koji se pojavio na tržištu u Srbiji u međuratnom periodu, rezutat je talasa ruskih emigranata, koji su emigrirali, posle Ruske revolucije, u Beograd. Tada je i Milan Sekulić počeo da kupuje ruske, srpske i italo-kritske ikone.
Posebno mesto u Zbirci ikona Sekulić ima ruska soba nameštena u tradicionalnom ruskom stilu. Iznad masivnog trpezarijskog stola sa klupama visi bakarni polijelej-luster,koji je dizajnirao prijatelj i arhitekta Dragiša Brašovan. U ruskoj sobi su izložene pretežno ruske ikone nastale u periodu od 18. do 20. veka.

U petosobnom stanu najveći deo nameštaja je sačuvan, dok je spavaća soba delimično promenjena. U njoj je, po rečima slikara Miodraga B. Protića, stajala Pijana lađa Save Šumanovića iz 1927. godine. Njegovim zalaganjem ova slika je postala deo zbirke Muzeja savremene umetnosti. Pored ove slike arhitekta Sekulić prodao je MSU i sliku Bosanski predeo Jovana Bijelića i jednu sliku Ignjata Joba. Za ove slike, pored novčane nadoknade, porodica Sekulić je dobila i dvosoban stan, koji su iskoristili za smeštaj svojih podstanara, koji su bili useljeni u njihov stan posle Drugog svetskog rata.
PALATA BAJIĆ

Legat Pave i Milana Sekulić smešten je u enterijer prostranog stana na prvom spratu palate Bajić u kome je nekada stanovao bračni par Sekulić.
Palatu Bajić projektovao je sam Milan Sekulić, po povratku sa studija arhitekture u Budimpešti, zajedno sa svojim kumom i prijateljem, čuvenim arhitektom Dragišom Brašovanom u stilu akademske arhitekture.
Pripremila: Sofija Jovanović



