Gina Rančić, pesnikinja iz romskog plemena Nevelja, smatra se prvom poznatom romskom pesnikinjom. Kao devojčica došla je u Beograd, a zatim odlazi u istanbul, gde ju je prihvatio jermenski trgovac i omogućio joj školovanje. U Carigradu je pohađala školu i učila jezike, nakon čega je počela da stvara i piše pesme na romskom jeziku. Njen život se potom odvijao u Albaniji, Srbiji, Italiji i Parizu, ispunjen lutanjima i dramatičnim preokretima. Posle Pariza, bez novca i podrške, vratila se nomadskom načinu života i tokom jednog takvog putovanja razbolela se i umrla. Sahranjena je u slavonskom mestu Biskupeć, bez obeleženog groba.
Gina Rančić (?–1891), pesnikinja iz romskog plemena Nevelja, smatra se prvom poznatom romskom pesnikinjom. Kao devojčica došla je u Beograd, a zatim odlazi u istanbul, gde ju je prihvatio jermenski trgovac i omogućio joj školovanje. U Carigradu je pohađala školu i učila jezike, nakon čega je počela da stvara i piše pesme na romskom jeziku. Njen život se potom odvijao u Albaniji, Srbiji, Italiji i Parizu, ispunjen lutanjima i dramatičnim preokretima. Posle Pariza, bez novca i podrške, vratila se nomadskom načinu života i tokom jednog takvog putovanja razbolela se i umrla. Sahranjena je u slavonskom mestu Biskupeć, bez obeleženog groba.
Poezija Gine Rančić snažno je povezana sa njenim životom i položajem žene, posebno romkinje, kojim su upravljali muškarci. Kao devojčica odvedena iz svoje zajednice, potom udata, zatim napuštana, prodavana, optužena i ponovo vezivana za nove partnere. Njena sudbina često je zavisila od odluka muškaraca uz koje je živela. U pesmama zato govori o ljubavi koja lako prelazi u zavisnost, o napuštanju, ljubomori i strahu od gubitka. Njeni stihovi otkrivaju iskustvo žene koja se kreće, luta i pokušava da zadrži sopstveni glas u svetu u kome je život bio nesiguran, promenljiv i opterećen predrasudama prema njenom poreklu.
Ljubavni život Gine Rančić bio je buran i dramatičan. Nakon braka sa starijim jermenskim trgovcem Gabrijelom Dalenesom u Istanbulu, napustila ga je zbog mladog Albanca Gregora Koračona, sa kojim je započela život pun lutanja, nasilja i nesigurnosti. Posle raskida, tragajući za njim, našla se u nizu sukoba i u jednoj tuči teško je povređena, kada joj je odsečen palac leve ruke. Kasnije je upoznala trgovca Jakoba Hornštajna i sa njim živela u Italiji. Nakon optužbi za neverstvo, pobegla je i pokušala samoubistvo bacivši se u more, odakle je spasena. Posle Hornštajnove smrti njegova porodica optužila ju je da ga je otrovala, pa je provela tri meseca u zatvoru.
Nakon oslobadjanja neko vreme je provela u Parizu, a posle gubitka finansijske sigurnosti vratila se porodici i nomadskom životu.
Gina Rančić umrla je zaboravljena i bez obeleženog groba. Danas mural naslikan u njenu čast predstavlja simboličan spomenik pesnikinji koja je dugo bila potisnuta iz istorije. Njen lik, potpuno nepoznat široj javnosti, umetnica Marija Šoln je naslikala na muralu u Solunskoj ulici na Dorćolu. Ovaj mural vraća Ginu Rančić u javni prostor i podseća na život žene u čijim pesmama se prepliću ljubavni, socijalni i ekonomski izazovi romskog života jedne obrazovane i kreativne žene.
Priču o Gini Rančić zabeležio je Hajnrih fon Vlislocki, istraživač romske kulture iz 19. veka. Rođen u Transilvaniji, školovao se za filologa, i najveći deo života posvetio je proučavanju Roma i nihove kulture. Putovao je sa romskim grupama, boravio medju njima i beležio pesme, običaje i životne priče koje ranije nisu bile zapisivane. Smatrali su ga „prijateljem Roma", jer je materijal prikupljao neposredno,
Zahvaljujući njegovim beleškama sačuvano je oko 250 pesama Gine Rančić, kao i sećanje na pesnikinju koje bi inače ostalo izgubljeno.



