Na gornjem Dorćolu - Zereku, u Gospodar Jevremovoj ulici broj 39, nalazi se kuća Pavlovića, koji je neprekidno čuvaju već 144 godine. U ovoj lepoj vili odvija se priča o šest generacija porodice koju su činili poznati pravnici, diplomate,konzervatori, umetnici, prevodioci, istoričari i darodavaci. Imali smo posebno zadovoljstvo da 8. decembra 2024. posetimo Dom porodice Pavlović, što nam je omogućio najstariji naslednik ove beogradske porodice, arhitekta Đorđe D. Pavlović, samostalni umetnik u penziji.
Porodična kuća Pavlovića sagrađena je 1882. godine u neorenesansnom stilu. U ulaznom holu 7. marta, te godine, okružni načelnik Kosta St. Pavlović i njegova žena Anka, obeležili su završetak radova na kući otkrivanjem podnog mozaika čiji je centralni motiv osmislio i uradio umetnik Vladislav Titelbah.

Od 2004. godine, nakon konačnog iseljenja svih stanara i kontinuirane obnove, kuća ponovo pripada porodici Pavlović. U njenom suterenu i prizemlju danas funkcioniše Kulturni centar – Dom porodice Pavlović, sa stalnom izložbom otvorenom za posetioce. Osnovan 2005. godine, ovaj centar čuva priču o porodici i mestu, a porodični kustos posetiocima prenosi istoriju doma, njegovih stanara i značajnih događaja koji su se tu odvijali u poslednjih 150 godina.
Kuća sa baštom – zelenom oazom cveća, bršljana i voćaka – krije i jedan od najvrednijih hortikulturnih simbola Beograda: najstariji i najrazgranatiji dren u gradu. Ovo je jedna od retkih autentično sačuvanih ambijentalnih celina na dunavskoj padini, sa karakterističnom brvnarom, fontanom sa skulpturom i originalnim mobilijarom koji spaja multikulturalne i arheološke slojeve ovog istorijskog prostora.
U okviru izložbe predstavljena je bogata zbirka etnografskih predmeta – posebno drveno narodno graditeljstvo, grnčarija i ikone. Porodični arhiv sadrži dragocena dokumenta, ordenje, priznanja, fotografije i umetnička dela Pavlovića i njihovih prijatelja. Vizuelno su posebno obrađeni istaknuti članovi porodice, čije su biografije oblikovale ne samo ovaj dom, već i istoriju šire zajednice.
Rodonačelnik Kosta St. Pavlović, rođen u Kragujevcu, profesionalnu karijeru gradio je postepeno, najpre kao upravnik dvora kneza Milana u Paraćinu, a potom kao načelnik valjevskog, knjaževačkog, i niškog okruga. Od 1879. po odlasku Turaka postao je upravitelj niške varoši . Preseljenjem u Beograd počeo je svoje političko delovanje u okviru Liberalne stranke Jovana Ristić
Njihov sin, Stevan K. Pavlović, bio je dugogodišnji diplomata Kraljevine Srbije i Kraljevine SHS, sa službom u Solunu, Parizu, Bukureštu i Berlinu. Tokom Prvog svetskog rata, kao šef Protokola, organizovao je premeštanje Državne arhive i državnih simbola Srbije u Solun. Pored diplomatske karijere, bio je i prevodilac, pozorišni i muzički kritičar, crtač i violinista. Imao je značajnu ulogu u jačanju srpsko-francuskih odnosa – najpre kao sekretar delegacije na Konferenciji mira u Versaju 1919, a potom i kao predsednik Društva prijatelja Francuske.
Najstariji unuk, Kosta St. Pavlović bio je pravnik, diplomata, istoričar, hroničar. najveći deo svog života proveo je u Engleskoj. Tokom Drugog rata bio je sekretar Izbegličke vlade Kraljevine Jugoslavije u Londonu. Istovremeno je delovao kao predsednik Srpske crkvene opštine „Sveti Sava“ u Londonu i Udruženja srpskih pisaca i umetnika u izgnanstvu, i kao profesor osnivač i šef Slovenske biblioteke na Univerzitetu u Kembridžu.

Unuka Leposava – Bela St. Pavlović bila je akademska slikarka i redovna profesorka Beogradskog univerziteta. Pored umetničkog rada, istakla se i kao prevodilac sa francuskog i rumunskog jezika. Zbog svog doprinosa umetnosti, nosila je titulu doživotne počasne predsednice Lade, udruženja umetnika južnoslovenskih naroda.

Treći unuk, dr arhitekta Dobroslav Bojko St. Pavlović, bio je konzervator manastira i istorijskih ambijentalnih celina, kao i profesor turizmologije. Posebno se istakao kao ekspert za drveno narodno graditeljstvo i etnoparkove, a njegov rad je doprineo osnivanju ICOMOS-a – Međunarodnog saveta za spomenike i spomeničke celine pri UNESCO-u u Parizu.
Ovaj porodični niz nastavlja se sa praunukom Stevanom K. Pavlovićem, profesorom emeritusom Univerziteta u Southamptonu, istaknutim stručnjakom za istoriju Balkana i redovnim članom Kraljevskog istorijskog društva.
Poseban kutak u Domu Pavlovića posvećen je sećanju na rođaka, profesora Slobodana V. Jovanovića, akademika, pravnika, književnika, istoričara, državnika.
Među sadašnjim generacijama Pavlovića izdvaja se čukununuk rodonačelnika Koste – pijanista Aleksandar Pavlović, diplomac Kraljevskog muzičkog koledža u Londonu.
U okviru Doma porodice Pavlović deluje Udruženje Interkultura (www.afs.org.rs), član Evropske federacije za interkulturno učenje EFIL i svetske organizacije AFS interkulturni programi, realizujući razmene srednjoškolaca između 60 zemalja sveta.

Priredili: Sofija Jovanović i Sergej Kampe

