Skip to content

ŽENSKA PRAVA NA ZIDOVIMA

Beograd polako postaje grad u kojem žene zauzimaju svoj prostor  u umetnosti murala, i kao aktivne slikarke, ali i kao motivi tih murala. Među umetnicama koje su se istakle u 21. veku posebno se izdvajaju Aleksandra Petković – TKV, Jana Danilović, Marija Šoln, Tijana Tripković i druge.

Iako ženska prava danas privlače veću pažnju u javnosti, priče žena i dalje često ostaju nevidljive. Kao što su malobrojni javni spomenici posvećeni ženama, tako su i murali dugo zanemarivali njihove teme.

Murali posvećeni ženama počinju da se pojavljuju na zidovima Beograda od početka 21. veka. Postojale su različite inicijative koje su podržavale oslikavanje murala posvećenih ženama.

U nizu festivala koji okupljaju ženske umetnice u Beogradu do sada je oslikano mnogo murala. Oni se nalaze na Dorćolu, ali i u drugim delovima grada, i obrađuju različite teme, od svakodnevnih ženskih iskustava do pitanja rodnog nasilja.

Na zidu osnovne škole Drinka Pavlović, umetnica Jana Danilović naslikala je mural posvećen afirmaciji rodno senzitivnog jezika, simbolično otkriven 8. mart 2021. Oko lika devojke ispisani su nazivi zanimanja u ženskom rodu, naglašavajući prisustvo žena u svim profesijama.

Mural je takođe eco-friendly jer su korišćene boje koje ne samo da nisu štetne, već pozitivno utiču na životnu sredinu. Mural je nastao u okviru Converse City Forests projekta, gde ulični murali pomažu jačanju umetničkih zajednica i smanjenju zagađenja u urbanim sredinama i promovisanju ženskih prava.

Tokom Beogradskog irskog festivala u martu 2022. godine, irska umetnica Holly Pereira naslikala je mural posvećen ženskom radu i kreativnosti. Inspiraciju je pronašla u motivima pirotskog ćilima, tradicionalnog srpskog ćilima sa juga Srbije, prikazujući devojku kako tka .

Mural, visok 21 metar, spaja tradicionalne pirotske motive sa karakterističnim, grafičkim stilom Pereire, stvarajući vizuelno upečatljivo delo. Holi Pereira je singapursko-irska muralistkinja iz Dablina. Posebno voli slova i tipografiju, često kombinujući tekst i sliku kako bi prenela snažnu i jasnu poruku.

Holi Pereira, Ulica Maršala Birjuzova, 2022.

Sredinom novembra 2022. godine oslikan je mural u čast Mire Vukašinović, žene koja je godinama prodavala cveće na istom uglu Dorćola u Beogradu. Ugao na kojem je Mira radila sada je ukrašen njenim portretom, a inicijativa i realizacija potekli su od komšija koji su želeli da joj na ovaj način odaju priznanje. Umetnici iz ateljea „Marg & Wunste“ naslikali su mural pod nazivom „Mirno spavaj Nano“.

Mural u čast Miri Vukašinović, ugao Rige od Fere i Strahinjića bana, 2022.

Nekoliko murala sa ženskim likovima nalazilo se i na Starom Savskom mostu u Beogradu, među kojima se posebno izdvajao mural pod nazivom Zamisli želju, koji su 2016. godine naslikali Marija i Stevan Šoln. Nažalost, zbog rušenja mosta 2025. godine ovaj mural je uništen.

Da žene na fasadama nisu samo motiv, već i aktivne učesnice u stvaranju javnog prostora, pokazao je festival „Rekonstrukcija” 2020. godine, kada su na Dorćolu realizovani murali u ulicama Despota Đurđa 7 i 11 i Mike Alasa 36, sa posebnim fokusom na osnaživanje žena u uličnoj umetnosti. Festival je okupio autorske timove koje su činile isključivo umetnice, s ciljem da se poveća vidljivost ženskog stvaralaštva u javnom prostoru.

U realizaciji murala učestvovale su muralistkinje i vizuelne umetnice Barbara Dimić, Tijana Tripković i autorka TKV, zajedno sa mladim umetnicama odabranim na konkursu, među kojima su bile studentkinje i učenice umetničkih škola. Kroz zajednički rad iskusnih autorki i onih bez prethodnog iskustva u oslikavanju javnih površina, festival je podstakao saradnju, razmenu znanja i snažnije prisustvo žena na domaćoj street art sceni, potvrđujući da su žene ravnopravne kreatorke vizuelnog identiteta grada.

Mural u ulice Mike Alasa 36, TKV, Iva Dimitrijević, Milica Bojanić i Nataša Mihailović, 2020.

Aleksandra Petković TKV , Molerova ulica

 

Jana Danilović, Borkinja za ravnopravnost, Kondina ulica, 2021.

_AboveTheClouds_Belgrade_Serbia_2019

Andrej Žikić Artez, AboveTheClouds, Belgrade, Serbia, 2019

Aleksandra Petković TKV, Jana Danilović, Uroš Štrboja (Rosh) i Vuk Đurić (Endo), Silosi, 2022.

 

Jana Danilović, 2020.

 

Jedan od značajnijih projekata u oblasti vidljivosti žena je Female Role Models, koji je pokrenula Ambasada Holandije. Projekat prikazuje žene iz različitih delova Srbije čije su priče dugo ostajale neprimećene, a koje su svojim radom i zalaganjem rušile stereotipe, ostvarivale profesionalne uspehe i borile se za prava drugih.

Murali nastali u okviru projekta prikazuju deset izuzetnih žena Srbije: u Kragujevcu Ljubicu Marić,  u Grockoj Branislavu Perović Nešković, u Tutinu Hafizu Demirović, u Aleksincu Jelenu J. Dimitrijević, u Kruševcu Veru Nikolić, u Novom Sadu Veru Crvenčanin Kulenović, u Nišu Jovanku Bončić Katerinić.

U Beogradu su naslikana tri murala : Ginа Ranjičić, pionirka romske poezije u Srbiji, Jelisaveta Načić, prva srpska žena arhitekta, i  Mitra Mitrović, prva ministarka vlade u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Potpuno nepoznata do sada bila je Gina Ranjičić (?–1891),pesnikinja iz romskog plemena Nevelja, koja se smatra  prvom poznatom romskom pesnikinjom. Njen lik naslikala je umetnica Marija Šoln na muralu u Solunskoj ulici na Dorćolu. Gina Ranjičić je jedna od najznačajnijih figura romske književnosti 19. veka. Njeno stvaralaštvo i život isprepletani su burnim događajima a o tome  svedoče i njene pesme pune  emocija, iskustava i detalja iz života romske zajednice tog vremena.  O njenom životu saznajemo uglavnom iz zabeleški lingviste Hajnriha Vlislockog, a pesme su sačuvane kroz prepeve na nemački jezik. Prema tim zapisima, Gina se kao adolescentkinja doselila u Beograd, gde je bila pod zaštitom jermenskog trgovca Joakima Dalenesa, koji joj je omogućio obrazovanje. Njen život se potom odvijao u Albaniji, Srbiji, Italiji i Parizu, ispunjen lutanjima i dramatičnim preokretima.Posle Pariza, bez novca i podrške, vratila se nomadskom načinu života i tokom jednog takvog putovanja razbolela se i umrla. Sahranjena je u slavonskom mestu Biskupeć, bez obeleženog groba.

Danas mural naslikan u njenu čast predstavlja simboličan spomenik pesnikinji koja je dugo bila potisnuta iz istorije. Ovaj mural vraća Ginu Rančić u javni prostor i podseća na život žene u čijim pesmama se prepliću ljubavni, socijalni i ekonomski izazovi života jedne obrazovane i kreativne Romkinje.

Mural sa likom Jelisavete Načić u Beogradu oslikao je Andrej Josifovski Pijanista u ulici Kralja Petra.

Jelisaveta Načić bila je prva žena arhitekta u Srbiji i jedna od retkih u Evropi. Studije arhitekture započela je 1896. godine na Tehničkom fakultetu u Beogradu, a diplomirala 1900. godine, u vreme kada je obrazovanje ženama bilo izuzetno ograničeno.

Nakon studija zaposlila se u Ministarstvu građevine,  a kasnije je radila u Beogradskoj opštini. U kratkom, ali važnom stvaralačkom periodu projektovala je nekoliko objekata u Beogradu, među kojima su Osnovna škola Kralj Petar Prvi, Malo stepenište na Kalemegdanu i prvobitni projekat crkve Aleksandra Nevskog.

Njena karijera prekinuta je početkom Prvog svetskog rata, a ostatak života provela je van profesionalne arhitekture. Umrla je 1955. godine u Dubrovniku.

Andrej Josifovski Pijanista, Jelisaveta Načić, Ulica Kralja Petra, 2019.

Mural sa likom Mitre Mitrović u Beogradu oslikała je Jana Danilović .

Mitra Mitrović (1912–2001) bila je političarka, publicistkinja i jedna od ključnih figura ženskog pokreta u Srbiji i Jugoslaviji. Tokom Drugog svetskog rata učestvovala je u Narodnooslobodilačkoj borbi, a nakon rata postala je prva žena ministarka u istoriji Srbije, obavljajući funkciju ministarke prosvete. Zalaganje za obrazovanje, pismenost i prava žena obeležilo je njen javni i politički rad.

Andrej Josifovski Pijanista, Jelisaveta Načić, Ulica Kralja Petra, 2019.

Marija Šoln, Gina Ranjičić, Solunska ulica

Jana Danilović Mitra Mitrović, Kosmajaski prolaz, 2019.

Mitra Mitrović na muralu u Kosmajskom prolazu